Panta rei

Blog o mom naizgled komplikovanom životu. Život nije komplikovan , ljudi jesu...

23.02.2017.

Zahvalnost

Koliko god ja da bila u lošem raspoloženju, jedna stvar me uvijek može pokrenuti a to je: DOBRI ljudi postoje. Zaista ima ih. Samo što je ponekada u ubrzanim tempu života često razdvojiti one dobre od loših, tu su razne maske i smicalice da te danas neko navede da pomisliš suprotno od onoga što taj čovjek uistinu jeste. Treba biti zahvalan svaki dan. Svako jutro koje se probudimo ustati sa onim: Hvala ti Bože za još jedan dan, hvala ti što one koje volim su zdravi...ali ne, ja sama često to zaboravim. Zato ću danas da zapišem hvala i da to pročitam svaki put kada me uhvati žuta minuta: 1. Hvala najboljoj prijateljici koja je uvijek tu, i iako sa godinama sve manje i manje vjerujem u prijatelje, ona je ta koja mi tu tvrdnju uporno pobija, briše suze, sluša ili zna najbolje ono da ćuti. Nekada je najbolji prijatelj onaj koji neće ništa reći već samo sjesti pored nas i ćutati. 2. Mojoj mami, ovo je trebalo da bude br 1 ali eto tako krenuh sa pisanjem pa da nastavim. Ženi koja je borac nad borcima. I moje neke hirove je preživjela, i kada je otac umro preživljavala je sve to sama , a i gledala moju bol. 3. Onom momku koji preživi i moj PMS i sve moje faze, i koji me opet voli nenormalno. Koji donosi tratinčicu kaže eto nije ruža, nisu ni tulipani tvoje omiljeno svijeće ali je gesta :) i nasmije me. A valjda je nasmijati nekoga mnogo danas. 4. Zahvalna sam i na volji i inatu koju mi je otac ostavio. Radila sam ovih dana sezonski u jednoj maloj firmi fizički je posao u pitanju. Radila sam sa najboljom prijateljicom skupa tu, i prosto ne osuđujem ali nije mi jasno samo kako se žensko u 21 vijeku tako lahko miri sa onim muž/posao/dijete i ne želi ništa više. Dobro, stvar izbora . Mi svi imamo pravo da biramo kakav život želimo, ali dođe mi da vrisnem kada za susjednim stolom čujem djevojku ( mlađu od mene ) kako od tih 10h na poslu 8h nije ušutila i samo priča o svom djetetu. Razmišljam je li to ljubav ili je opsjednutost. Hah ne znam nemam dijete jel tako xD hahahhaha. I tada sam se zaklela sebi da ću cio život raditi na SEBI i to je jedna od najbitnijih stvari koju čovjek može uraditi u životu. Konstantni rad, učenje i poboljšavanje sebe. Nismo svi isti hvala Bogu. Da me neko ne shvati pogrešno ne kažem ja da ja ne želim djecu jednoga dana, ali ono što ja ne želim jeste prestanak učenja i rada na sebi. A to ako imaš volju možeš cio život činiti mic po mic sebe unaprjeđivati. :)

16.02.2017.

Are you ok? Yeah I m o.k.

Valjda je ovo neki period kada ništa ne ide. On mi nedostaje, mnogo želim samo da ga zagrlim najjače što mogu a daleko je. Počela sma raditi prije par dana u jednoj maloj firmi, i radim 10h dnevno. Ustajem u 4h ujutru da učim do 7h, a u pola 8 idem na posao. Da sam umorna malo je reći. Evo plače mi se, suze zastale u grlu guši me ovaj pritisak a krijem od mame da ne vidi. Ljudi mene vide kao jaku djevojku. Neko kome je srce slomljeno prvi puta kada sma imala 18 godina i kada je otac umro, i od tada sam naučila da se sama BORIM za sve u životu i da ne pokazujem slabost, jer me on tako učio. Nekada prosto boli mnogo, pa se sam sa sobom boriš a to je ona najteža borba. Samo molim dragog Boga da mi da snage da izdržim ovo sve.

08.02.2017.

Kilometri

Tužna i potištena sam ovih dana, kao vrijeme. Mada se smješkam kao i uvijek da ne bi neko posumnjao da nisam oke. Kada navikneš na taj osmijeh da glumiš, postane tako dobro uvježbana maska koju staviš često. "Kako si" uobičajeno pitanje, ali i moj kao kod djeteta naučena lekacija napamet odgovor - Dobro sam :) . A dobro, daleko sam od toga...Uvukla mi se neka tuga u kosti, hladnoća, želim njegov zagrljaj nedostaje mi. Pitam se možemo li mi ovo!? Uvjeravamo i ja i on sebe da možemo, da me voli, i volim ga. Ali , ali kilometara koji nas dijele je mnogo. Previše....Kao ono kilometri nisu prepreka kada nekoga volite, slažem se jednim dijelom nisu. No druga strana medalje je da takođe i jesu prepreka, da provodite vrijeme skupa. Što postane ozbiljan problem u vezama na daljinu kada nekoga ne viđate. Želite s njim da podijelite dan, osmijeh, sreću, tugu, da osjetite njegov/njen miris, ruku u ruci...ali nemoguće je. Ide i to glupo Valentinovo, a meni uopšte do njega nije. Ono kada dođeš u fazu da mi nije bitno ni da dobijem ružu, ni poklon, NIŠTA sem tog zagrljaja njegovog. Svaki mi je dan Valentinovo kada smo skupa.

17.01.2017.

Ovo ti srce zauvijek pripada

Jao pjesme. Kako nas je opisao WOW ne mogu da vjerujem. Iste radnje sa muzičkim instrumentima, iste ulice, ista mjesta. Prvo se rasplakah a osmijeh titra... https://www.youtube.com/watch?v=MfFypDwsAig

15.01.2017.

Mi cure smo budale ponekada. Jasno i glasno priznajem

Kafić u koji smo ja i on išli u Istanbulu na theme "Breaking bad" serije i nismo se uspjeli slikati jer sam morala da razgovaram nešto sa jednom djevojkom koja je došla tu zbog mene, a momak je bio sa mnom. Željela sam da se i mi slikamo u onim žutim odijelima i to, ali nismo stigli. I tako...dođoh ja i doma, kad danas on otišao sa prijateljicom u taj isti kafić ( ja sam mu predložila odi tamo predobar je kafić ) . Tu njegovu najbolju prijateljicu ja poznajem i ovo je već druga Nova Godina koju smo ja i on slavili sa njenim sestrama i sa njom kod njih. Sve je to fino, ali ja vidim kroz priču, da se on njoj sviđa . Džaba sve, skonta žensko vidim način na koji se ona ponaša kada ja o njemu govorim, vidim način na koji joj sestra uputi pogled i jasno mi je. Jasno kao dan. Njemu sam to isto rekla i on kaže, ma daj ona se meni nikada nije sviđala samo smo prijatelji. A ja se onda pitam: Postoje li zaista muško ženska prijateljstva? Je li moguće prijateljstvo ako jedna strana osjeća nešto?! - Danas u tom kafiću slikao se on sam i postavio tu sliku na svoj instagram, zatim slikali se i njih dvoje i ona tu sliku stavila na svoj instagram, i pitala ga : Hoću li se ja ljutiti? On joj rekao, pa jer ju poznajem ne bi se trebala ljutiti. Naljutila sam se itekako, oplakala , izjecala se ....Dovraga u taj kafić smo mi prvi otišli, i sada ona postavlja sliku sa njim. Imala sam osjećaj kao da ti neko krade uspomene. Mi da opet odem u taj kafić i slikamo se tada mi, ne bi mi to bilo to...Nije se prvi puta slikao sa mnom tu, izgubilo mi to onu svoju čar. Jednostavno ne vjerujem više nikome.


Stariji postovi

Panta rei
<< 02/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728