Panta rei

Blog o mom naizgled komplikovanom životu. Život nije komplikovan , ljudi jesu...

17.01.2017.

Ovo ti srce zauvijek pripada

Jao pjesme. Kako nas je opisao WOW ne mogu da vjerujem. Iste radnje sa muzičkim instrumentima, iste ulice, ista mjesta. Prvo se rasplakah a osmijeh titra... https://www.youtube.com/watch?v=MfFypDwsAig

15.01.2017.

Mi cure smo budale ponekada. Jasno i glasno priznajem

Kafić u koji smo ja i on išli u Istanbulu na theme "Breaking bad" serije i nismo se uspjeli slikati jer sam morala da razgovaram nešto sa jednom djevojkom koja je došla tu zbog mene, a momak je bio sa mnom. Željela sam da se i mi slikamo u onim žutim odijelima i to, ali nismo stigli. I tako...dođoh ja i doma, kad danas on otišao sa prijateljicom u taj isti kafić ( ja sam mu predložila odi tamo predobar je kafić ) . Tu njegovu najbolju prijateljicu ja poznajem i ovo je već druga Nova Godina koju smo ja i on slavili sa njenim sestrama i sa njom kod njih. Sve je to fino, ali ja vidim kroz priču, da se on njoj sviđa . Džaba sve, skonta žensko vidim način na koji se ona ponaša kada ja o njemu govorim, vidim način na koji joj sestra uputi pogled i jasno mi je. Jasno kao dan. Njemu sam to isto rekla i on kaže, ma daj ona se meni nikada nije sviđala samo smo prijatelji. A ja se onda pitam: Postoje li zaista muško ženska prijateljstva? Je li moguće prijateljstvo ako jedna strana osjeća nešto?! - Danas u tom kafiću slikao se on sam i postavio tu sliku na svoj instagram, zatim slikali se i njih dvoje i ona tu sliku stavila na svoj instagram, i pitala ga : Hoću li se ja ljutiti? On joj rekao, pa jer ju poznajem ne bi se trebala ljutiti. Naljutila sam se itekako, oplakala , izjecala se ....Dovraga u taj kafić smo mi prvi otišli, i sada ona postavlja sliku sa njim. Imala sam osjećaj kao da ti neko krade uspomene. Mi da opet odem u taj kafić i slikamo se tada mi, ne bi mi to bilo to...Nije se prvi puta slikao sa mnom tu, izgubilo mi to onu svoju čar. Jednostavno ne vjerujem više nikome.

09.01.2017.

Na drugu planetu ako treba...ali idem

Kod kuće me samo problemi čekaju, kod kuće me tuga čeka, kod kuće je osmijeh ugasnut. Je li to dom? Pitam se već odavno. Čekaju me suze, bolesna žena od brata koja pravi milion problema. Tužna sam i daleko sam od sreće. Sretna sam kada sam daleko i zato ova 2017 će biti godina kada konačno pakujem kofere i ne osvrćem se nikada više.

07.01.2017.

Lijek je Ljubav :)

Često nam promaknu neke velike stvari jer ne vidimo jednostavno u vrtlogu brzog tempa života. Ležala sam pored radijatora umotana u deku i tresla se u stanu prijateljica u Istanbulu, prehlađena a let mi sutra. On je došao sa posla naveče u 23:40h i samo se spremio i otišao u ta doba da nađe apoteku koja je otvorena 24h i da meni kupi lijekove. Došao napravio mi Tylolhot pokrio me i ja zaspala. I džaba sve one romantične slike na facebooku parova sa Nove godine, meda, ruža, bombonjera...lijepo je to sve ali gesta kada neko umoran sa posla naveče u ponoć ode da vam kupi lijekove govori koliko vas ta osoba voli.

25.12.2016.

Kraj 2016

Znači ako Bog da stići na odredište za Novu godinu bezbjedno, biti sa momkom i uživati u SVAKOM momentu, svakoj pahuljici ( nadam se da će ih biti ) i zaboraviti na probleme doma. Na sve sve čak i one najmanje i one velike želim da zaboravim, i zato jedva čekam da otputujem. A kada dođem diplomirati i u aprilu selim. Bilo gdje , na mjesec da mogu super bi bilo. Prosto je, ovako više ne ide. Kod kuće ne osjećam mir, ne osjećam ljubav, ne osjećam sreću.


Stariji postovi

Panta rei
<< 01/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031